Važne činjenice o utjecaju bolesti na zdravlje kose
Zdravlje kose znak je zdravlja organizma. Jedan od simptoma koji su posljedica COVID-19 je i ispadanje kose. Oko 50% pacijenata nakon preboljele infekcije ima upravo problem s opadanjem kose. Radi se o telogenom efluviju, koji nije rijetka pojava u dermatološkim ordinacijama. To je difuzno opadanje kose koje se javlja 2-3 mjeseca nakon utjecaja potencijalnog stresora. U ovom slučaju virusne infekcije. Nije specifičan samo za COVID. Može se javiti nakon bilo koje virusne ili druge infekcije. No, kako je uz pandemiju i opće stanje u zemlji i u svijetu specifično i pod konstantnim bombardiranjem lošim vijestima, uz fizičku traumu izazvanu samim virusom imamo i psihološki faktor. Zbog toga se utjecaj multiplicira.
Ispadanje kose nakon bolesti i stresa nije neuobičajeno
Ukratko, ciklus rasta dlake dijelimo u tri faze. Anagena faza je aktivan rast kose koji traje 3-6 godina. Slijedi je faza mirovanja i potom faza ispadanja. Do ispadanja kose dolazi kada na folikul djeluje neka štetna izvana ili iznutra, što znači da organizam mora uravnoteženo funkcionirati. Normalno je da ispada do sto vlasi dnevno. Ako je taj broj veći govorimo o telogenom efluviju. Dakle, prijevremenom prekidu anagene faze i prijelazu u katagenu i telogenu fazu zbog čega se kosa difuzno prorjeđuje.
Najčešći uzroci su trudnoća, psihološka trauma (kojom je pogođen cijeli svijet, a u Hrvatskoj dodatno pogoršan potresima), bolest, hospitalizacija, kirurški zahvat, pothranjenost i lijekovi. U jednoj studiji provedeno na 15.345 pozitivnih pacijenata na COVID-19, u bolnici u Henry Ford u Detroitu dokazano je da su svi oboljeli pacijenti bili pod znatno većim psihološkim stresom. Uz to, oslobađanje proinflamatornih citokina i oštećenje antikoagulacijskih mehanizama mogu utjecati na razvoj telogenog efluvija. Uz sistemski upalni odgovor i stvaranje mikrotromba unutar folikula vlasi u čijem smjeru je i provedena ova studija. Upravo navedeni mikrotrombi mogu dovesti do okluzije krvnih žila folikula vlasi. Većina pacijenata imala je teški oblik bolesti. Bili su na terapiji antibioticima, sistemskim kortikosteroidima i/ili hidrokinonom.
Rast kose postupno se vraća u normalu
Telogeni efluvij nastaje nešto češće kod žena nego kod muškaraca. Najčešće unutar 6 do 12 mjeseci dolazi do oporavljenja kose i to je važno objasniti pacijentima. Po prekidu uzimanja lijekova te oporavljanjem organizma nakon infekcije COVID-19 postupno će se rasi kose vraćati u normalu. No, za to je potrebno i dulje od godinu dana s obzirom na limitiranost brzine rasta kose. Treba pričekati da se ciklus rasta kose vrti u anageniano ili fazu rasta. Savjetuje se korigiranje malnutricije i dodatnu suplementaciju proteinima, vitaminima i željezom. Treba dodati i elemente u tragovima kao što su selen, bakar, cink. Važna je i edukacija pacijenata kako bi se pojasnilo o kakvom se poremećaju radi i zbog čega nastaje. Drugim riječima, važno je znati da se radi o uobičajenom poremećaju nakon teške infekcije koja je još dodatno praćena jakim psihičkim opterećenjem. U liječenju, odnosno kako bismo pospješili što bolji oporavak, mogu se provoditi mezoterapijski postupci, PRP te transplantacija matičnih stanica. Osim toga, bez obzira na akutnu infekciju, svakako treba provjeriti i hormone štitnjače, prisutnost anemije li drugih poremećaja.
Može doći i do dodatnih pogoršanja bolesti kože
Osim telogenog efluvija, zabilježene su i neke kožne manifestacije povezane s infekcijom COVD-19. Najčešći je morbiliformni osip sličan ospicama na koži tijela. Također se mogu javiti promjene na okrajinama slične ozeblinama, vaskularni osipi (livedo reticularis, purpura..), osipi slični vodenim kozicama, urtikarije,…
Zabilježeni su i slučajevi i polimorfnih osipa. Još uvijek nisu svi mehanizmi nastanka razjašnjeni, a neki od navedenih povezani su i s cjepivom. Napominjem da postoji nekoliko slučajeva angioedema i jakog edema nakon cjepiva, a prethodno su bili aplicirani fileri na što treba obratiti pažnju.
Svi dosadašnji slučajevi bili su bez posljedica. Sistemskom kortikosteroidnom terapijom te antihistaminicima došlo do brze regresije svega navedenoga. Ne treba posebno naglašavati da tijekom stresnog razdoblja kojem svjedočimo dolazi do pogoršanja svih psihosomatskih bolesti kože poput seboreičnog dermatitisa, psorijaze i brojnih drugih. Potom, veći je broj iritativnih i alergijskih dermatitisa na rukama. Javile su se i maskakne! Nastale su kao posljedica korištenja agresivnih i neprovjerenih dezinficijensa i nepravilnog korištenja neadekvatnih maski.
