Arhiva oznaka za: Aktiničke keratoze

Često govorimo o zloćudnom raku kože, melanomu, međutim, rjeđe se spominju dobroćudni tumori kože. Mišljenja sam da bi ih trebalo više spominjati i educirati o njima jer njihova pojava nije toliko rijetka. Većina madeža koje vidimo na svom tijelu predstavljaju benigne tumore. Neki su tumori uzrokovani traumom, dok se drugima ne zna točni uzrok.

Kako razlikovati dobroćudne od zloćudnih tumora kože?

Na sreću, većina izraslina ili tumora na koži je benigna, ali je važno ispravno postaviti dijagnozu. Gledaju se kliničke karakteristike same lezije, radi se dermatoskopija te se uzima podrobna anamneza. Ponekad je potrebna i biopsija kako bi se donijele ispravne dijagnostičke i terapijske odluke.
Kada definiramo tumoroznu tvorbu važno je obratiti pažnju na kliničke karakteristike kože u cijelost, karakteristike same lezije i intralezionalne karakteristike. Uz dob, spol i rasu pacijenta, analiziraju se subjektivni simptomi koje pacijent ima, izloženost suncu i anatomska lokalizacija. Opisuje se sama lezija na temelju kliničkih karakteristika uz fotodokumentaciju. Ako radimo histološku analizu, opisujemo promjene koje se vide mikroskopski. Ponekad možemo sa sigurnošću reći da se radi o potpuno benignoj promjeni, a nekada ni uz puno kliničkog iskustva. Jedini način da to uistinu saznamo je patohistološka analiza. Ona se radi ili nakon biopsije ili nakon potpunog uklanjanja promjene, zavisno čemu smo skloniji.

Koji su najčešći benigni tumori kože?

Najčešći benigni tumori na koži mogu se podijeliti na: papularne, makularne, pigmentirane, subepidermalne…
Papularni benigni tumori se vide vrlo često. Među njima je fibroma mole, najčešći benigni tumor na koži srednje i starije dobi. Najčešće fibrome nalazimo na vratu, potpazuhu, prsištu i na kapcima, te svim drugim intertriginoznim regijama. Promjene su češće multiple i točan razlog zbog čega nastaju nije poznat. Uklanjaju se radiokirurškim, elektrokirurškim i drugim metodama.

Keratoacanthoma

Keratoacanthoma je tumor koji vrlo brzo raste, za razliku od malignih tumora koji nikada ne rastu tako rapidno. Klinički ga karakterizira dobra ograničenost od okolne kože i krater ispunjen keratinom u središtu. Kao razlozi nastanka spominju se infekcije, virusna etiologija, mineralna ulja i katrani i najčešće izloženost suncu. Premda je ovaj tumor ”samo-izlječiv”, preporučljivo ga je kirurški ukloniti zbog ožiljka koji bi nastao samozacjeljivanjem, a i zbog patohistološke analize.

Piogeni graulom

Piogeni graulom je solitarni tumor koji  također karakterizira brzi rast, ali uz klinički prisutan rast vaskularnih struktura i s tendencijom krvarenja. Nastaje na mjestu prethodne traume, najčešće na licu, prstima i prsištu. S obzirom na to da klinički može na površini imati erozije, uceracije ili biti inficiran i krvariti, uklanja se u cijelosti uz PHD analizu, jer može klinički imitirati maligne tumore.

Cornu cutaneum

Cornu cutaneum je tumor građen od kompaktnog keratina koji naliči rogu. Premda se radi o benignom tumoru, u podlozi se može u 20 posto slučajeva otkriti malignitet, te se uvijek uklanja u cijelosti uz PHD.

Keloid

Keloid je zapravo fiobrozno tkivo koje nastaje prekomjernim rastom zbog poremećaja u cijeljenju nakon ozljeda kože, najčešće na prsima, ramenima, potkoljenicama, ali i drugdje. Može biti praćen subjektivnim simptomima kao što su svrbež, bol i najčešće osjećajem pečenja. Češće nastaju kod tamnoputih osoba. Zašto dolazi do prekomjerne aktivacije fibroblasta nije potpuno jasno! Keloidi se najčešće ne uklanjaju zbog mogućeg nastanka novog i još većeg keloida na istom mjestu. No, moguća je intralezionalna primjena kortikosteroida, silikonskih gelova u okluziji, mikrodermoabrazije i laserski postupci.

Naevus sebaceus of Jadassohn

Naevus sebaceus of Jadassohn ili verukozni epidermalni nevus je kongenitalan i najčešće smješten na skalpu i licu s elementima apokrinih i lojnih žlijezda, defektnim dlačnim folikulima te ima tendenciju sporog povećavanja tijekom godina. U oko 30 posto slučajeva može maligno alterirati u bazaliom, adneksalni tumor ili spinaliom. Uklanjaju se kirurški, u cijelosti.

Seboroične keratoze

Seboroične keratoze su vrlo česte benigne tvorbe srednje i starije dobi na dijelovima kože bogatoj lojnicama (lice, ramena, trbuh, prsa, leđa). Brojne su kliničke varijante ovih tumora, a ponekad izgledom podsjećaju na melanom. Najčešće su multiple s pridruženim simptomom svrbeža, ali mogu biti i pojedinačne. Kod nagle erupcije keratoza kod mlađih osoba treba istražiti potencijalne malignome unutrašnjih organa, najčešće probavnog sustava. Uklanjaju se ekskohleacijom, radiokirurškim ili elektrokirurškim metodama te kriokirurški.

Aktiničke keratoze

Aktiničke keratoze spadaju u prekancerozne lezije te ih ne opisujemo kao ni Bowenova bolest i erythroplasia Queyrat. Sebacealni adenom je nodularna tumorozna tvorba s lobularnom površinom poput karfiola. Najčešće lokaliziran na glavi i vratu, ali i na svakom drugom dijelu tijela obraslom dlakama. Ponekad je zbog diferencijalne dijagnoze bazalioma potrebno ukloniti tumor u cijelosti uz PHD analizu.

Pigmentirane benigne lezije

Dermatofibrom je pigmentirani tumor koji varira od smeđe, crvene, purpurne do ružičaste boje. Uglavnom je to mali tumor najčešće na donjim ekstremitetima, a na mjestu ili prethodne traume ili uboda nekog insekta. Smatra se da se radi o fibromatoznoj reakciji na prethodnu traumu.
I madeži ili nevusi se također smatraju benignim tumorima kože ako su dobro definirani i cirkumskriptni. Madeži nastaju od druge do 60. godine života, te imaju predvidljiv tijek rasta i rijetko maligno alteriraju.
Benigne subepidermalne lezije su sebacealne ciste ili ateromi, dermoidne ciste, neurofibromi, schwannomi, lipomi i još neki rjeđi benigni tumori.

Pigmentni benigni tumori – kada mijenjaju svoj oblik i postanu maligni, kako biti siguran?

Pigmentni benigni tumori madeži često nas zbunjuju, jer ne znamo gdje je granica kada oni mijenjaju svoj oblik i postanu maligni. Kako možemo biti sigurni? 
Razlikujemo junkcijske madeže ili nevuse koji su minimalno uzdignuti i bez dlaka; složene nevuse, te intradermalne nevuse koji su najčešći u odrasloj dobi, a klinički mogu biti u razini kože, iznad razine kože i pendulirajući. Najčešće su multipli. Posebnu vrstu predstavljaju blue nevusi koji prosijavaju plavo zbog duboko smještenog pigmenta i loma svjetlosti iznad. Zbog moguće maligne alteracije i diferencijalne dijagnoze, najčešće se uklanjaju.

Posebnu pažnju posvećujemo displastičnim nevusima koji su zbog svoje atipične, nepravilne građe, pigmentacije, ruba ili razvoja prekursori melanoma. Nastaju tijekom godina i nikada spontanu ne regrediraju. Ako ih ima više od sto tada to zovemo sindromom displastičnih nevusa i takvi pacijenti se moraju redovito dermatoskopski kontrolirati, a sumnjive promjene se moraju što ranije ukloniti i to klasičnom kirurškom metodom uz patohistološku analizu.

Trebaju li se određeni madeži posebno zaštititi preparatima koji u potpunosti blokiraju sunčeve zrake?

Ne postoji određena promjena koju treba posebno zaštiti. Čim osjetimo potrebu da neku promjenu posebno štitimo, možda ju je bolje ukloniti. Naime sunčeve zrake ili umjetni izvori su jedan od najjačih stimulatora melanocita kako kože u cijelosti tako i pojedinih nakupina melanocita što u konačnici definiramo kao madež. Svaka stimulacija, bila mehanička ili kemijska može biti dugoročno opasna, te dovesti do nastajanja novih pigmentiranih nakupina koje mogu imati maligni potencijal. Dakle preporuka je što manje izlaganja suncu kao i zaštita kompletne kože, a pogotovo one koja već ima određena oštećenja ili sklonosti ka nastajanju madeža ili drugih benignih tumora.